< Projects

KREŠIMIR KOPČIĆ: “By he way”



Gradovi – to je moje fotografsko stanište. Ljudi u gradovima – moja inspiracija. Satima duga lutanja udaljenim četvrtima – to znači biti nepoznat, neopažen, ali dio pravog života. Robert Doisneau kaže kako “životnost ljudi, bez njihova znanja, hrani fotografe”. Istina je; Kada su ljudi nečemu posvećeni, tada su „najlakši plijen“, puni energije i ponašaju se normalno.

Stajao sam, krajem jedne zime, na glavnom bratislavskom trgu gdje su mi pažnju privukle sjene drveta i svjetiljke, te tekstura fasade. No, oko je tražilo nešto više i dobilo..Vidjevši policajca koji će ući i proći kroz kadar, odlučio sam pričekati tu sekundu kada će se sjenama drveća i svjetiljke na zidu pridružiti i njegova. Od toga dana fotografirajući živote na ulici ne mogu ne misliti na riječi Franka Horvata: “Fotografija je umjetnost ne pritiskanja okidača”.

Sve su moje fotografije nastale By the way u prolazu, usput. Samoća je nit koja ih povezuje, svi ljudi koje sam zabilježio na filmsku vrpcu su mi nepoznati, nikada nisam ni pokušao prodrijeti u njih, svakako ne onako duboko kako to radi Josef Koudelka. Moja (fotografska) samoća hrani se samoćom drugih ljudi. Ne izbjegavam kontakt, mislim da je dovoljno divno tek odškrinuti vrata tuđeg svijeta, usput zaviriti. By the way.

Puštam svoje „modele“ da nastave sami, a ja se zadovoljavam tom sitnom krađom njihove samoće. Uostalom, samoća (individualnost) prožima rad fotografa. Posvetiti se fotografiji znači biti sam, stvoriti vlastiti stav, sam odlučiti o pristupu svijetu koji gledaš kroz tražilo.

Godina rođenja: 1971 
Mjesto stanovanja: Zagreb/ Helsinki 
Inspiracija: Josef Koudelka, Henri Cartier-Bresson, Robert Doisneau 
Medij: crno-bijeli film 
Citat: “Photography is the art of not pushing the button” Frank Horvat
Omiljena fotografija: Josef Koudelka, čovjek i konj, Rumunjska 1968.  
Kontakt: kopcic-photography.netkopkre@gmail.com