< Prošla izdanja

7. Međunarodni festival fotografije Organ Vida — Granice



Datum: 03.09. – 18.09. 2015.
Lokacije: Galerija Klovićevi dvori, Kula Lotršćak, Galerija Kranjčar, Galerija Zvonimir, Galerija Miroslav Kraljević, Dokukino, Studij dizajna
Tema: Granice
Žiri: Roger Ballen, Simon Bainbridge, Michael Famighetti, Rob Hornstra, Alessandro Imbraccio, Hannah Starkey, Sandra Vitaljić

 

TEKST NATJEČAJA

‘Granice? Nisam nikad vidio niti jednu, ali sam čuo da postoje u umovima nekih ljudi.’ (Thor Heyerdahl)

Granice su, čini se, pojam koji fundamentalno određuje današnji svijet. U svakom čovjeku prisutne su na posve individualnoj razini – ne može se, na primjer, negirati postojanje granica između privatnog i javnog prostora ili granica između fizičke aktivnosti i duhovnog, intelektualnog življenja. Niti između neumoljive biološke konačnosti i vječne težnje za besmrtnošću.

Prevladavanjem najstarijih obrazaca života, ljudi su se počeli udruživati u sve veće i veće zajednice, pa tako granice, umjesto doslovne i opipljive prirode, dobivaju i onu metaforičku, političku prirodu, da bi se ona ponovno, u vrijeme uspona nacionalnih država, konkretizirala u zamišljenoj, no ipak vrlo stvarnoj crti koja se smije prijeći samo pod određenim uvjetima.

Čovjek je, prema svojoj ulozi u lancu evolucije, biće satkano od graničnih trenutaka. Svjesna životinja kojoj svijest o sebi samoj ne služi ničemu, dapače, ona postaje prokletstvo, ako se ne upotrebljava kao alat za preskakanje granica.

‘Biti čovjek znači postajati čovjekom.’ (Karl Jaspers) Postajati čovjekom znači prelaziti granice.

Geopolitička stvarnost Zemlje, (pre)napučene ljudima, prošarana je granicama zbog kojih se, između ostalog, vode i gube ratovi, zbog kojih određene grupe ljudi nemaju pristup resursima koje drugi troše, zbog kojih mnogim ljudima nije dopušteno kretati se gdjegod i kada god žele. Pokušati prijeći granicu uvijek je rizik. Međutim, ta je želja toliko duboko utkana u ljudsku prirodu da je negacija mogućnosti pokušaja izravno nasilje nad čovjekom.

Međunarodni festival fotografije Organ Vida svojim imenom naglašava poveznicu između čina gledanja i viđenja, ljudskog oka i mozga, te fotografskog objektiva-aparata. Fotografi i fotografkinje su od postanka svoga medija zabilježili mnoge povijesne događaje, male i velike, individualne i kolektivne, čime su svjedočili procesima neprekidnih postanaka i nestanaka granica, njihovog obnavljanja i urušavanja. Sama fotografija je granični medij, istodobno najmasovniji oblik komunikacije i elitna umjetnička forma koja korespondira sa svim društvenim slojevima. Svojim voajerskim sposobnostima i mogućnošću da ovjekovječi trenutak, fotografija uobličava mnoge granične momente ljudske svakodnevnice, situacije kad se granice prelaze ili kada se ostaje unutar njih.

Ovogodišnjom temom festivala pozivamo vas da promislite o fenomenu granica i fotografski zabilježite posvuda prisutne prelaske i odlaske, granične trenutke onako kako ih vidite i osjećate.

— Bojan Krištofić

 

FINALISTI

Michel Le Belhomme  — The Two Labyrinths

 

Arnau Bach — Suburbia

 

Myriam Meloni — Limbo

 

Daesung Lee — Futuristic archaeology

 

Aras Goekten — Arkanum

 

Anton Polyakov — Transnistria Conglomerate

 

Lana Mesić — Anatomy of forgiveness

 

Tommaso Tanini — H. said he loved us

 

Paolo Ciregia — U Okraina

 

Alnis Stakle — Theory of R

 

 

POHVALJENI PROJEKTI

Jean-Christophe Guillaume  —  Border Line

 

Emile Ducke — Transnistria – On the left side of the river

 

Emanuele Occhipinti  — The flowers of Kosmet

 

Andrejs Strokins — People in the dunes

 

Olivier Lovey — Lightning Power (2011-2014)