< Vijesti

5 pitanja za Donalda Webera



Kanadskog fotografa Donalda Webera, autora triju knjiga o fotografiji, dobitnika brojnih nagrada i priznanja za raznovrsne fotografske projekte, upitali smo 5 pitanja kako bismo ga još bolje upoznali. Donald će održati dvodnevnu radionicu Rizična posla (ne doista): Ekonomija pripovijedanja, a prijaviti se možete OVDJE!

 

Koji su fotografi utjecali na vaše zanimanje za fotografiju?
Raymond Depardon. Njegove fotografije mogu gledati svakog dana i svake večeri. Kreativan je, inovativan i ne boji se promjena. Uvijek nešto stvara.

Što želite postići fotografijom?
Biti u svijetu, nailaziti na stvari, mjesta i ljude na koje inače ne bih naišao ili smio naići.

Koja je zadnja izložba koja vas je iznenadila? Zašto?
Iskreno, već jako dugo nisam posjetio niti jednu izložbu. Ne idem baš često u muzeje, obično svoju pažnju poklanjam knjigama. Malo me iritiraju izložbe u galerijama jer mi se ne sviđa ideja izložbe u tradicionalnom prostoru. Smatram da je izlaganje radova u takvom prostoru neprikladan način izlaganja koji je usmjeren samo na ograničenu publiku. No postoje fantastični muzeji koje volim posjećivati, obično su to muzeji u kojima su izložena povijesna djela. Državni muzej u Amsterdamu je nevjerojatan, onamo na brzinu skoknem kako bih pogledao djela starih majstora slikarstva ili nešto iz Azije. Volim posjećivati i Guggenheimov muzej u New Yorku, predstavlja savršenu simbiozu istraživanja prostora i umjetnosti, u njemu komunicirate s interaktivnim izlošcima i sa samom umjetnošću na svakoj izložbi. Konzumiranje umjetnosti trebalo bi biti eksperimentalan proces, a ne samo didaktičko, pedantno i elitističko kušanje umjetničkih djela na bijelom zidu koja vrijede desetke tisuća dolara. Ne hvala.

Imate li običaj redovito posjećivati galerije ili muzeje?
Ne. Posjećujem ih rijetko, a ako se na to odlučim, radije idem u muzeje.

Kako biste objasnili što je to suvremena fotografija?
Biti u toku s problemima suvremenog društva, no u isto vrijeme prepoznati i razumjeti povijest fotografije, jer znati kako nastaju fotografije jednako je važno kao i znati što one predstavljaju. Mrzim fotografije „suvremene“ forme, drugim riječima, fotografije koje služe kao ilustracija trenutačnih raspoloženja i težnji fotografa ili modnih trendova današnjice; smatram takve fotografije groznim prikazima suvremenosti, za takva djela nema budućnosti. Ona su poput disko glazbe ili retro suknje zvonastog kroja.